Kako možemo biti sigurni da su u Bibliji sabrane sve knjige koje su merodavne za hrišćansku veru?

[vc_row][vc_column][vc_column_text]

Kako možemo biti sigurni da su u Bibliji sabrane sve knjige koje su merodavne za hrišćansku veru? Zašto u kanon Biblije nisu ušle mnoge druge knjige koje govore o Isusu – npr. Tomino jevanđelje ili Judino jevanđelje?

Odgovor: Biblija se sastoji od 66 knjiga (39 knjiga u Starom zavetu i 27 knjiga u Novom zavetu). Kanonizacija Biblije je bio temeljan i dug proces u apostolskoj Crkvi. Npr. kada je reč o Novom zavetu, tri kriterijuma su bila ključna: (1) apostolsko autorstvo; (2) usklađenost sadržaja sa apostolskim propovedanjem; (3) rasprostranjenost i upotreba knjiga u hrišćanskim crkvama. Proces kanonizacije je tekao u otvorenom duhu i nije bilo pritiska nikakve “crkvene mašinerije”, kao što je npr. srednjovekovno papstvo. Kanon je zvanično zaključen 397. godine na 3. saboru u Kartagini, ali još 367. u uskršnjoj poslanici biskupa Atanasija susrećemo konačnu listu knjiga, koju je sabor u Kartagini konačno potvrdio. Knjige Biblije nisu autoritativne zato što su im ljudi poklonili autoritet svojim glasom, već imaju taj status  zbog svog nadahnuća – Crkva je samo prepoznala posebnost tih knjiga. Nisu ih ljudi izabrali da budu deo Biblije, već su one same sebe izabrale, budući da su se svojim sadržajem izdigle iznad ostalih knjiga toga vremena, a Crkva je samo prepoznala i potvrdila njihovu posebnost. Kao hrišćani, verujemo da Bog ne samo da je vodio pisanje Biblije nadahnjivanjem biblijskih autora (2Timotiju 3:16; 2Petrova 1:19-21) već je takođe nadzirao i proces kanonizacije svojim brigovodstvom (Isaija 34:16). Jevanđelje po Tomi i Judino jevanđelje su tzv. pseudoepigrafi (“lažni spisi”), koji su gnostičkog karaktera,  a pored toga su i kasnijeg datuma. Samo čitanje ovih spisa otkriva ogromnu stilsku i sadržajnu razliku između njih i biblijskih Jevanđelja, kao i gnostički duh, protiv kojeg su se već apostoli borili svim raspoloživim sredstvima. Stoga oni i nisu verodostojni izvori nego samo svedoče o pokušajima u ranoj Crkvi da se vernici zbune. Apostoli, a kasnije i crkveni oci kategorično  su se suprostavljali lažnoj nauci, posebno gnosticizmu (Galatima 1:6-8).[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *